Većina mojih vidovitih iskustava u djetinjstvu bila je vizualna. Imala sam šest godina kada sam vidjela lice mog djeda kako se topi, ne ostavljajući ništa za sobom osim lubanje. Nakon tri dana, djed je preminuo. Nisam znala što se dešava. U tim sam godinama otkrila da imam sposobnost vizualizirati informaciju, sposobnost vidjeti ljude iznutra, kao rengenska zraka u punom koloru. Vidjela bih bolesni organ kako pluta po prostoriji. Moji roditelji su bili šokirani tim saznanjima. Na sreću pratio me moj Anđeo čuvar i sa njim sam uspostavila kontakt. On me vodio i objašnjavao sve. Nisam mogla gledati i zamisliti život, gdje bih gledala lica koja se rastapaju i organe koji plutaju sobom. Anđeo mi je rekao da mi je Bog dao taj dar i da ga zamolim neka mi ne pokazuje ništa što ne mogu podnijeti.

Vizije su se i dalje pojavljivale snažne, ali su makar slike bile primjerenije mojim godinama. Duhovi koji su stalni dio moje stvarnosti , nikada u meni nisu izazvali strah. Posjećivali su me noću u djetinjstvu, osobiti moj pokojni djed Franjo. Nikada neću zaboraviti dok sam ležala u krevetu u mraku i gledala kako jedan za drugim dobivaju obrise i oblik. Naravno tu je bio i moj dragi djed Franjo. Niti još danas ne mogu spavati u mraku, jer onda dolazi mnoštvo njih, umrlih duša. Spavam uz svjetiljku i onda imam mir od njih. Ono što je neobično jeste da roditelji noćne strahove svoje djece ne shvaćaju ozbiljno. Upale svijetlo i kažu preplašenom djetetu, da nema ničega u sobi i da prestanu izmišljati. Zato kada se sljedeći puta nađete u situacijisa svojim djetetom, nemojte to zanemariti. Mogu slobodno reći da su djeca najvidovitija bića i postavite ih da Vam ispričaju što su točno vidjeli. Mogli biste se iznenaditi  koliko Vas mogu naučiti o svijetu duhova , onoj strani i Anđelima. Uskoro, na moju žalost, došlo je vrijeme kada sam mogla vidjeti duhove i danju. Jednostavno sam šutjela.

Na moju sreću Anđeo je bio uvijek uz mene i uz njegovu pomoć naprosto sam prestala obraćati pažnju na njih. Kada bi zazvonio telefon, znala bih tko zove. Dešavale su se svakodnevne čudne stvari, no počeli su se dešavati i opaki i zli susreti. Tu počinje moja borba za opstanak sa zlim, odvratnim demonima. Pokušali su me na sve moguće načine ubiti, ali uz mene su uvijek bili Anđeli. Tako počinje moja komunikacija sa Arkanđelom Mihaelom. Navečer kada bih pošla na spavanje, postavio bi Anđele iz svoga reda na sve četiri strane da me čuvaju. Kada bije bilo njih, danju dok bi šetala vidjela bih demona koji bi se zaletio u mene i bacio me u zrak ili u zid od kuće. Bila sam prisiljena preko noći odrasti i ostaviti djetinjstvo iza sebe.

Jednom sam pitala demona: ” zašto me napadaš stalno i šta hoćeš od mene”? Odgovorio je da sam mu jako lijepa ali da je dobio zadatak da me ubije i uništi. Strašno…. uz borbu sa demonima jačala sam duhovno i imala razna ukazanja. Mihael me upućivao i učio. Ostali Anđeli su također bili moji učitelji. Naučila sam kako se obraniti od demona, kako ih razbacati da su oni ti koji lete na sve strane. Dobila sam uočljiva obilježja na čelu, glavi i dlanovima. Jednog dana sam se sa kumom vraćala doma pješice. Vidjela sam demona kako me čeka i rekla kumi Meliti i mojoj dragoj prijateljici da se vrati sama jer  mene čeka borba. Ona me nije htjela ostaviti samu. Na pola puta do moje kuće, demon me ispred Melite i i drugim ljudima bacio u zrak i u kuću. Samo sam se doslovce spljoštila na zemlju. Jedva sam ustala od silnih bolova. Mislila sam da su mi kosti popucale.

Melita mi je pomogla, oslonila sam se na nju te smo krenule dalje cestom.Vidjela sam demona kako me opet čeka i njegov odvratan smijeh. Sada ga je vidjela i Melita. Kada je trebao uslijediti ponovni napad , kroz mene je prošla energija,  jaću reći Anđeo i dignula sam desnu ruku prema njemu . Iz mene je počeo izlaziti zastrašujući glas i počela sam govoriti ” U Ime Isusa i Marije odstupi.” Na te riječi doslovce sam demona bacila u zrak. Nisam bila puno toga svjesna što se dešavalo. Melita mi je rekla da je iz moje desne ruke dlana izletila zlatna zraka, a iz očiju kao laser zlatne boje. To je bio moj prvi puta kada sam samljela demona i bacila ga u zrak kao što je i on mene mnogo puta.

U ovom članku bih voljela zahvaliti mojoj prijateljici Meliti, koja me nikada nije htjela napustiti i uvijek bi ostajala uz mene bez obzira na posljedice za sebe.Mislim da mi je poslana od Boga da mi bude podrška u tim danima i godinama strave i vječite borbe. Bila je svjedok kroz mnoge godine, kako borbe, tako i duhovnih plodova moga jačanja. Bila je jedina osoba kojoj sam se otvarala i pričala sve što proživljavam. Arkanđeo Mihael me vodio i uvijek je uz mene, i sada dok pišem ovaj članak. Govori mi da je došlo moje vrijeme. Koje? Ljudima govoriti istinu što postoji i sa čime se borimo. Željela sam studirati medicinu i baviti se neurologijom. Boreći se čitav svoj život sa demonima, bolestima, nažalost nisam uspjela ostvariti taj san. Pitala sam Anđela zašto mi nisu pomogli da to ostvarim… Njihov odgovor je bio ” Ti si lječnik i neurlog, ali duhovni. Lječiti ćeš i ozdravljati ljude na svim razinama. Djelovat ćeš kroz nas i spašavati duše.” Tako je i  bilo, tako će i ostati.

Kroz moj dugogodišnji rad i odricanja, upoznala sam mnogo ljudi i mnogima pomogla. Rodila se se mnoga prijateljstva, koja ne može razoriti niti jedna sila. Bog mi je u život slao uvijek krasne ljude da budemo obostrano podrška jedni drugima. Beskrajno sam mu zahvalna i znam da sam najbogatija osoba na zemlji, blagoslovljena prijateljima i mojom dijecom Mihaelom i Sarom. Blagoslovljena mojim Anđelom, Isusom i Marijom.

Blagoslovljena što pomažem ljudima i ovime sa čime se bavim. Blagoslovljena što sam poznavala oca Gavrila,koji mi je puno pomogao i ukazivao kako ispravno živjeti i pomagati nesebično ljudima. Nažalost, ove godine je preminuo i sada uživa plodove svoga rada, kroz svoj život koji je posvetio spašavanju ljudi i njihovih duša, kao i u borbi sa demonima. Ovaj članak posvećujem i svojim prijateljima koje mi je Bog poslao u moj život. Biti ću toliko slobodna  navesti neka imena: Helena, Sanja, Branka, Željka, Melita, Zlata, Verica i Željko, Marinko, a najveći moj pokojni otac Gavrilo….Nadam se i znam da ćemo se još mnogo godina družiti i pomagati drugima i ukazivati na to što svakoga od nas vreba…… Još jednom hvala Vam prijatelji moji vjerni i zahvalna sam što Vas imam uz sebe.