Dok se zora lagano probija,budi živa bića iz sna, osvjetljava more i planine pomišljam kako je svjetlo i danas kao i sve ostale dane probilo tamu.Kada bi danas svaki čovjek na ovom planetu usmjerio samo jednu pozitivnu misao u zrak.Kada bi napravio samo jedno dobro dijelo,pomogao bližnjem, osmjeh podario starici koja je napuštena i sama,dao koru kruha onom tko je nema.Kako bi već tada bio divan ovaj dan! Pozitivna energija bi jačala,osvjetljavala današnji dan još i više nego je ljudskom oku moguće vidjeti.

Ali nažalost znamo i svjesni smo da mnoga bića danas su otvorila oči sa mišlju da napakoste susjedu ili bratu,pa možda i bez ikakvoga razloga jer su sami po sebi takvi,hrane se tuđom nesrećom a znamo i sami čije je to dijelo i tko uživa nad uplakanim i nesretnim dušama.

Za sva blaga ovog svijeta nedajte svoju dušu tami, za sve što Vam ona nudi i čini Vam se kao riješenje Vaših problema.

Borite se,koliko god Vam nekad i bilo teško i koliko god darovi sa tamne strane budu primamljivi ne prihvaćajte ih!!

Ostanite u svjetlosti,bez obzira što je u njoj ponekad trnovit put, pun problema i raznih teških situacija.Ne zaboravite uvijek uputiti molitvu prema nebu,nađite smisao u malim ali ljepim stvarima,jer nije bogatsvo ulaz za sreću.Nema veće sreće od čiste i neiskvarene duše koja može biti i u tijelu naizgled zapuštenog čovjeka. Kad se malo bolje zagledamo prepoznat ćemo takvu dušu bez obzira u kakvom tijelu ona živjela.

Zato se želim i sutra probudit sa mišlju da je ipak više onih duša što vodi ih Božja ruka, koja dodirnula ih je dodirom svjetlosti ,te koračaju obećavajućom i sigurnom stazom kroz ovaj a i druge dane života svoga.