Radeći sa ljudima dosta je bilo pitanja o postojanju demona. Kladim se u vječni život da postoje. Sa njima imam česte borbe, osobito kada me netko traži pomoć od neobjašnjivih slučajeva i pojava. Donosimo logički dokaz za postojanje demona. Ako su Anđeli bića, onda posjeduju intelekt i volju. Ako imaju volju, mogu izabrati između dobra i zla. Ako izaberu zlo, postaju zli.

Dakle, ako postoje dobri duhovi, mogu postojati i zli. Već filozofskim razmišljanjem možemo doći do zaključka o mogućnosti postojanja demona tj. zlih duhova, isto kao i mogućnost postojanja Anđela. Demoni su se odmetnuli od Boga i to su crni anđeli. Iz biiblije i crkve znamo da demoni zaista postoje. Mali broj ljudi poznaje ih iz iskustva. Najbolje o njima znaju egzorcisti. Vjerovali ili ne oni zaista postoje i stvarni su.

Postojanje demona zapravo je stvar de fide, službena dogma crkve. Stvorio ih je Bog, izvorno dobri, no pali su u grijeh svojom vlastitom voljom i zauvijek su osuđeni. Sotona je jednako zadovoljan kada ga precjenjujemo kao i kada ga podcjenjujemo. Život je pravi duhovni boj, u kojem postoji neprijatelj, jer ne borimo se protiv krvi i mesa, nego protiv vrhovništva, protiv vlasti, protiv zlih duhova po nebesima. Demoni, sotona i pakao dio su paketa koji sm primili po nadnaravnoj objavi. Ako tvrdimo da vjerujemo u ostatak paketa ostavljenoga u bibliji i vjerovanjima, ali ne i u demone, postavljamo se kao sudci i urednici Božanske objave, umjesto da ona nama sudi i ispravlja nas.

Proučavam Anđeologiju desetljećima i uvijek se iznova zaprepastim od izjave od pojedinih iscjelitelja o negiranju zlih anđela. Ili su lažni iscjelitelji i šarlatani koji su u biti sluge sotone i na taj način ljude navode na krivi put. Osobno oko 25 godina se bavim egzorcizmom i dobro unam što je sotona u stanju napraviti. Ako demoni nisu stvarni, onda su ili svi Anđeli dobri ili uopće ne postoje. I ako ne postoje demoni, nego jedino dobri Anđeli onda ugrubo rečeno, možemo se opustiti , ne možemoizgubiti, budimo optimisti jer imamo isključivo prijatelje u Nebu, a niti jednog neprijatelja. Ali ako su demoni stvarni, onda je duhovni boj stvaran i objedniku pripada plijen, a to su naše duše. U bitci pitanja života i smrti pokazuje se baš onakvim kakvim i jeste.

Demon može iskvariti nacionalnu svijest , a to se i događa. Svaki je grijeh, bilo Anđela, bilo ljudi, nerazuman. Zamjenjuje radost za bijedu , nebesko za pakleno. Postaviti ću pitanje: Koji bi čovijek bio dovoljno lud da slobodno odabere pakao, sebičnost i oholost umijesto nebeske radosti? Odgovor je; Pogledaj u zrcalo! Demoni nas napastuju razbuktavanjem naše sebičnosti da služimo sebi, protiv drugih. Ukratko, do cilja ako treba i preko mrtvih. Ta napast se može pokazati na tri načina koja odgovaraju svijetu, tijelu i đavlu, trima tradicionalnim izvorima napasti.

1) Svijet označava pohlepu za ovozemaljskim stvarima kao što su novac, moć i slava.

2) Tijelo označava palu ljudsku narav te požudu, bilo tijelesnu ili duhovnu za sebičnim zadovoljavanjem vlastitih strasti.

3) Đavao označava grijehe koji proizlaze iz sotonina otpada kao što su duhovni grijesi, osobito oholost, igrati se Boga, zavist, ljubomora i ogorčenost.

Pokušava prigušiti svijetlo, uvjeravajući nas da je istina promjenjiva, nije jasna i očita. Nakon što smo razum stavili na prvo mijesto, a Božiji na drugo , sotona nas uvjerava o načelu da je grijeh zabavan. Dva glavna dijela sotonske strategije su razbuktavanje sebičnih strasti, bilo  psiholoških ili bioloških, te prigušivanje svijetla razuma koji se međusobno nadopunjuju. Strast pomućuje razum, a pomućeni razum ne uspijeva rasvijetliti strast. Ja se borim sa demonima od kada sam se rodila. Vodim duhovni i fizički boj u svim oblicima. Na kraju bih napisala što kaže Solženjicin ; ” Crta koja razdvaja dobro i zlo ne prolazi između naroda i stranaka ili fizičkih vojnih snaga, nego točno po sredini svake ljudske duše. ”