U ovom mjesecu kojeg mnogi poistovjećuju sa darovima,blještavilom,ljepo omotanim poklonima, a nažalost poneki i nadmetanjima tko će imati ljepšu toaletu za doček Nove nam Godine, bacaju se prave vrijednosti ovog perioda u neki drugi plan.
Sama pjesma uoči Božića koja nam govori Tiha noć i Sveta noć trebala bi nam biti podsjetnik zašto bi se mi zapravo trebali radovati. Zamislimo se svi skupa,sve što nam zaista nije potrebno bilo bi bolje da darujemo onima koji nemaju osnovnu hranu na stolu,onima kojima je pravljenje kolača luksuz a priče o dočecima Nove Godine i ljepa roba im je jedna priča koju oni mogu imati samo u snovima.
Razveselimo ostavljenu djecu i onu koja nisu ostavljena ali njihovi roditelji nemogu im napraviti Božićni ručak.Ovo vrijeme bi nam trebalo biti podsjetnik da izvuče sve ono humano u svima nama, a isto tako da nas takvo raspoloženje drži tokom cijele godine a ne samo ovo blagdansko vrijeme.
Zato bi svi trebali stati na trenutak i kada se osvrnemo na haljinu ili odijelo koje ćemo platiti a obući samo jednom da bi dočekali ponoć,sjetimo se tada one djece i ljudi kojima je dom ulica a koji neće imati objed.
Vjerujem da će ta pomisao u svima nama probuditi želju da se tada okrenemo i radije umijesto te isprazne kupovine izaberemo osmijeh na licu djeteta, te suzu radosnicu na licu starice.
Želim završiti ovo pisanje sa dubokim vjerovanjem da ljudska duša još uvijek nadvaldava tjelesnu pohlepu i da će svaka osoba i ovih blagdana a i ostalih dana u godini sjetiti se i onih kojima je zaista pomoć potrebna.
