Normalan i prirodan proces kao što je rađanje,odrastanje, tako je i starenje.Međutim,mnogi od nas se boje ostarjeti.Uglavnom više ženska populacija osjeća tjeskobu i strah pri pomisli na starost, to im spada pod nešto strašno i neprivlačno.Mnogi od nas starost poistovjećuju sa bolesti i patnjom.Međutim,star čovjek ne mora nužno i značit bolestan čovijek.Trebali bi znati odvojiti te dvije ideje tj.starost od bolesti.
Ne moramo uvijek imati scenarij u glavi da ćemo smrtno ležati na postelji, stari i priključeni na aparate koji nas održavaju na životu u boli i patnji. Kada dođe vrijeme našeg odlaska i kada smo postigli sve zbog čega smo ovdje možemo samo prileći ili otići na noćni počinak,samo zaspati i spokojno otići.
U jednom članku sam jednom pročitala jednu zanimljivu informaciju da starenje zapravo nije uvjetovano genima nego našim biološkim satom u našem umu.
Taj mehanizam u nama nam daje odredbe kako i kada ostarjeti.Ako vjerujete ,na primjer da je 40 godina srednja dob,ili možda neki već i prije, to uvjerenje u toj godini će aktivirati u vašem organizmu promjene koje ubrzavaju proces starenja. Vjerujem da ima nešto u tome!! Trebalo bi živjeti po principu što dajem to i dobivam.Trebamo uvijek paziti kako postupamo sa starijim ljudima,jer će se jednog dana tako postupati i sa nama.
Svako razdoblje u našem životu je po nečemu posebno.Bog se pobrinuo da bez obzira na razne teškoće koje nam život stavlja na put pruži i vrijeme za radost.Svaka godina u našem životu je za nešto bitna.
Zato živite sa mišlju da i kada ostarite se možete isto tako osjećati divno, te uživati u svim novim životnim pustolovinama koje nam i treća životna dob donosi.
